Podaci koje je na 21. sjednici Gradskog vijeća Čabra iznio gradonačelnik Čabra Željko Erent vjerno svjedoče o iznimno teškom položaju u kojem se nalazi ova lokalna samouprava. Cilj analize ostvarene pod nazivom “Smjernice i opredjeljenja razvojnih programa Grada Čabra u narednom kratkoročnom i dugoročnom razdoblju” bio je predstaviti vijećnicima i gostima trenutačno stanje kako bi se na sljedećim sjednicama kroz tematske obrade pojedinih područja pokušalo naći rješenja i predložiti ih državnim i županijskim tijelima. Po mišljenju mnogih, naglasio je Erent, dotakli smo dno, a erozija je vidljiva na svim područjima života.
– Želimo li da naša djeca nastave živjeti ovdje i želimo li da Čabar ostane destinacija poželjna za život morat ćemo pokrenuti brojne aktivnosti jer je u ovom trenutku ugrožen razvoj i opstanak Čabra i cijelog ovog kraja. U sličnoj su situaciji i svi drugi Gorani pa je nužno zajedništvo i, prije svega, radikalniji pristup i radikalnije mjere jer ovaj dosadašnji način očigledno ne uspijeva zaustaviti jačanje krize. U ovu smo poziciju dovedeni stoga što se već 70 godina provodi politika iskorištavanja Gorskog kotara pri čemu su najugroženiji oni najudaljeniji i najizoliraniji krajevi, a Čabar je upravo takvo područje, rekao je Erent nanizavši pri tom niz vrlo upozoravajućih podataka.

Velika pljačka
– Primjerice, 1948. godine ukinute su Zemljišne zajednice, a zamjena za njih je godišnji šumski doprinos. Na području Grada Čabra nadoknada za to što se iskorištava ogromno šumsko bogatstvo je 800.000 kuna godišnje, a izračuni pokazuju da bismo, kada bi na snazi bile odredbe vezane uz Zemljišne zajednice, od tog šumskog bogatstva godišnje imali tri milijuna kuna, dakle gotovo četiri puta više. To znači da smo svake godine “pokradeni” za velike novce (u 20 godina samostalnosti Hrvatske to je oko 44 milijuna kuna) i više ne smijemo šutjeti jer ako ljudi koji žive uz obalu i na otocima mogu živjeti od mora, a Slavonci od zemlje, onda i mi Gorani imamo pravo živjeti od šume i od Zemljišnih zajednica koje nam je pred još 250 godina dala Marija Terezija, rekao je Erent dodavši kako je i centralizacija na svim područjima također pridonijela gubitku prihoda jer su brojna poduzeća ušla u okvir države i većina prihoda ide u državu, umjesto da ostaje na prostoru gdje se stvara.
Posebna je priča dramatičan demografski pad koji je, u osnovi, posljedica svih negativnosti koje se događaju Gorskom kotaru. Četrdesetih godina prošlog stoljeća na području Grada Čabra živjelo je, po popisu stanovništva, 7.595 ljudi, a posljednji popis iz 2011. godine bilježi svega 3.873 što je dvostruko manje. Od 1961. do 1991. godine broj stanovnika godišnje jer padao za 1,13 posto a od 1991. pa do 2011. godine taj pad je još drastičniji i godišnje iznosi čak 3,5 posto. Istraživanja i analize govore da se taj trend nastavlja pa će 2021. godine na području Grada Čabra živjeti nešto manje od 3.000 stanovnika.

Nestalo 400 uposlenih
Spomenute nevolje prati i pad zaposlenosti koji je do sada zahvaćao samo gospodarstvo. Sad su vjerojatno na redu i društvene djelatnosti, odnosno javni sektor. Pred pet godina područje Čabra imalo je 1.622 zaposlena, ove ih je godine 1.259. To znači da je u tom razdoblju “nestalo” 400 uposlenih! Pred pet godina nezaposlenih je bilo 250, a sad ih je 185. No, to smanjenje broja nezaposlenih nije rezultat pojačanog zapošljavanja, već demografskog pada broja stanovnika, odlaska iz ovog područja, traženja novog posla u drugim sredinama, rekao je Erent naglasivši i to kako su mogućnosti revitalizacije gospodarstva vrlo male pa ova i sljedeće godine mogu biti samo još gore.
– Šumarstvo i drvna industrija nisu više temeljni oslonac za posao u ovom kraju, već sporedne djelatnosti što je katastrofa, tim više što nikakve zamjene za njih još nema na vidiku pa će stoga traženje novih radnih mjesta biti temelj rada svake buduće vlasti na području Čabra. No, to neće biti lak posao jer kriza zahvaća i proračun koji već nekoliko godina pada i sve je skromniji. Najveći proračun u mandatu ove vlasti bio je onaj iz 2008. godine kad je iznosio 19 milijuna kuna. Potom je 2009. godine iznosio 13,1, godinu kasnije 14 milijuna kuna, a prošle 12,2 milijuna kuna pri čemu treba reći kako su ove brojke bez ikakvih kredita ili drugih oblik zaduživanja po čemu su rijetki u Gorskom kotaru.

Građani drugog reda
Nažalost, od 1. ožujka 2012. godina novim se zakonskim odredbama ukidaju prihodi koji su do sada lokalne samouprave dobivale na temelju povrata poreza što znači gubitak 1,7 milijuna kuna pa će u ovoj godini proračun biti ispod deset milijuna kuna što je iznimno malo za ovako veliko područje. Što uopće Grad Čabar kao jedna od površinom najvećih lokalnih samouprava u Hrvatskoj može učiniti s manje od deset milijuna kuna? Kako njime “gospodariti” na 285 kvadratnih kilometara gdje po kvadratnom kilometru živi svega 13,1 stanovnika, čak 95 posto područja pokriveno je šumom, komunalna infrastruktura s cestama vodovodom i kanalizacijom vrlo je razgranata i zahtjevna. Brigu treba voditi i o šest grobalja, po pet škola i vrtića te doma kulture, četiri amubulante… Možemo li s ovim proračunom osigurati mještanima da budu ravnopravni s drugim dijelovima Hrvatske ili polako postajemo, a to se sve više priča, građani drugog reda, retorički je upitao Erent konstatiravši kako će vrlo brzo postati nemoguće iz proračuna finacirati poslove vezane uz komunalnu infrastrukturu.
– Ukoliko ne dođe pomoć iz EU ili države morat ćemo se, kao i drugi, početi zaduživati. A to nije dobro… od EU ćemo teško pomoć dobiti jer je kod njih pravilo da gotovo sve napraviš, a onda oni to plate i daju ti novac. A kako bilo što napraviti ako nemaš novca ni za izradu projekta, a kamo li za izvođenje radova. Spas od katastrofe koja je već počela jedino su hitne i konkretne mjere s državne razine, zaključio je Erent.

Goveda pet puta manje
Najjače poduzeće ovog kraja, poznati FinvestCorp, s nekadašnjih 550 uposlenika pao je na svega 365, a strah me je da će biti još gore. Naime, dođe li ulaskom u EU do restrukturiranja šumarstva i ako to, kao u susjednoj Sloveniji, bude praćeno gašenjem malih pilana i drvopreradivačkih pogona, onda će stanje biti još gore, rekao je Erent dodavši kako je u velikoj krizi i poljoprivreda koja je zaživjela pred nekoliko godina zahvaljujući baš poticajama, a zbog njihova ukidanja sad se opet gasi. Prije pet godina na našem je području bilo 500 goveda. Sada ih je samo 100, rekao je Erent.

50 godina u rikverc
Koliko je stanje teško dobro se vidi iz podataka vezanih uz iznos bruto društvenog proizvoda, rekao je Erent. Godine 1961. kad su prvi put uvedeni ti standardi mjerenja BDP-a je na području Čabra iznosio 3.007 eura po stanovniku, sedamdesetih je narastao na 5.577 eura po glavi, osamdesetih je s 10.200 eura po glavi stanovnika ostvaren vrhunac, a od tih godina BDP pada i sada je 5.071 eura po stanovniku pa smo sada, u stvari, tamo negdje u sredini šezdesetih godina prošlog stoljeća, zaključio je Erent.

Umrlo dvadeset, rođeno šest
Starost stanovništva poseban je problem. Čak 23 posto ljudi starije je od 65 godina, a 35 posto nije radno sposobno. U pet posljednjih godina 336 ljudi je umrlo, a rođene su 144 bebe. U posljednja 2,5 mjeseca umrlo 20, a rođeno šest osoba. Sve ovo jasno govori što slijedi za deset godina i bez konkretnih mjera subvencioniranja i pomoći od strane Županije i države nemoguće je očekivati oporavak.

M. Krmpotić, NL