05.11.2012 [Upisano u Događanja, Novinski članci]

Na čelu je s velikih 89 davanja delnički gradonačelnik Marijan Pleše, a slijede ravnogorski načelnik Anđelko Florijan sa 65 i čabarski gradonačelnik Željko Erent s 19, dok je četvrti Željko Mirković, gradonačelnik Vrbovskog, s 10 puta darovanom krvlju.
Da je davanje krvi jedan od najhumanijih činova koje čovjek može učiniti kako bi pomogao bližnjemu, nije potrebno posebno dokazivati, ali je vrlo lijepo kada spremnost na taj čin iskazuju čelni ljudi lokalnih samouprava, oni koji bi inače morali u  svemu biti uzor sredinama u kojima žive. U Gorskom kotaru trenutačno od devet goranskih općina i gradova u njih čak četiri na čelu su dobrovoljni darivatelji krvi. Štoviše, njih četvero ukupno je krv dalo 183 puta! Na čelu je s velikih 89 davanja delnički gradonačelnik Marijan Pleše, iza njega je ravnogorski načelnik Anđelko Florijan sa 65 davanja, treći je čabarski gradonačelnik Željko Erent koji je dosad krv dao 19 puta, a četvrti Željko Mirković gradonačelnik Vrbovskog s 10 puta danom krvlju.
Marijan Pleše prisjeća se da je prvi put krv dao u tadašnjoj JNA, s nekih 25-26 godina: “Bilo je nezaboravno i ” komično. Služio sam u Zagrebu u, u vojarni u Borongaju. Po naredbi smo krenuli na davanje, a predvodio nas je Mato Boštjanović iz Doboja. Jak i krupan čovjek koji je tvrdio da je već dao krv i da to nije ništa strašno. Svima ostalima to je bio prvi put pa smo bili pomalo i uplašeni te stali iza golemog Boštjanovića i čekali. On je sjeo na stolicu, dao krv, ustao se, krenuo prema nama i ” pao u nesvijest!
Nastala je totalna strka, a budući da sam bio prvi iza njega, ja sam, logično, pomogao medicinskim sestrama i liječniku da ga podignu i osvijeste. Kad nam je to uspjelo, osvrnuo sam se iza sebe i vidio da od maloprijašnjih 50-tak vojnika nema više ” nikoga! Svi su ustrašeni pobjegli, a ja sam, budući da bi sad bježati bilo sramotno, smogao hrabrosti i prvi put dao krv”, prisjeća se Pleše dodajući kako krv najčešće daje u Delnicama, ali kad ga poslovne obveze spriječe, onda zna i promijeniti mjesto davanja.
Anđelko Florijan ima do sada velikih i lijepih 65 davanja: “Prvi sam se put na davanje odlučio krajem 70-tih godina dok sam radio u Delnicama u katastru. Nas 10-tak uposlenih odlučili smo kolektivno dati krv i nekoliko smo godina to zajedno radili te smo jednom prilikom dobili i posebnu nagradu kao skupina uposlenika koja to čini u najvećem postotku. Najveći broj davanja realizirao sam baš u Delnicama, iako se kao davatelj vodim ovdje u svojoj Ravnoj Gori. Ja, a mislim i svi ostali, povodimo se ponajprije iznimnim humanitarnim značajem tog čina. Možda su se tamo 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća neki odlučivali davati krv zbog tada zbilja brojnih beneficija (slobodni dani, besplatni obroci, druženja i fešte), ali nakon što su mnoga o tih prava ukinuta, ostali smo samo mi kojima je u prvom planu ponajprije samo spoznaja da baš naša krv može nekome spasiti život”, rekao je Florijan.
Treći iz ovog kvarteta davatelja je gradonačelnik Čabra Željko Erent, koji je tek iz trećeg pokušaja počeo konstantnije davati krv. “Prvi sam put pokušao kao vojnik u JNA u Bileći, ali mi je tom prilikom pozlilo pa sam odustao, ali sam zatim po upisu na fakultet dao nekoliko puta krv pa opet odustao. Treći pokušaj zbio se prije nekoliko godina i to zahvaljujući pozivu iz riječke bolnice. Naime, imam rijetku grupu (00 pozitiv) pa su me nekoliko puta zvali budući da im je krv bila nužno potrebna. Odazvao sam se i od tada, osim u jednom kratkom razdoblju kad sam bio bolestan, krv dajem ne samo na akcijama već i kad me pozovu. U stvari, moram priznati da sam tek u posljednje vrijeme, kad sam i sam bio bolestan, odnosno kad sam davao krv po pozivu, shvatio koliko je to vrijedan čin i koliko je krv potrebna da bi se spasilo ne samo nečije zdravlje već i život”, govori Erent, dodajući da sada ne misli stati, i da je “stotka” njegova za koju godinu.
Krv je davao, ali to više ne čini, i gradonačelnik Vrbovskog i saborski zastupnik Željko Mirković: “Počeo sam kao student, dao krv potom i u vojsci, a moje posljednje davanje bilo je početkom 90-tih. Prikupio sam 10-tak davanja. Više nisam aktivan na tom području, ali svi dobrovoljni darivatelji krvi imaju moju podršku jer je riječ o jednom od najnesebičnijih činova”, rekao je Mirković.

Čabrani prednjače
Zanimljivo je kako su i prethodni čelni ljudi čabarske vlasti (Malnar i Krulić) bili vrsni davatelji, pa očigledno područje Čabra, koje je inače godinama u samom vrhu Hrvatske po prosječnom broju davanja s obzirom na broj stanovnika, ima itekako razvijen senzibilitet za ovu vrstu humanosti. “U svakom slučaju to je iznimno humani čin i smatram da ga treba promovirati te da u davanja treba uključiti što veći broj ljudi. Naravno, mislim da i prema njima mora biti što bolji odnos te da za tu svoju humanost moraju biti nagrađeni daleko više no što je to slučaj danas”, smatra Marijan Pleše koji će vrlo brzo doći do “stotke”.

Novi list 05.11.2012. / Marinko Krmpotić