Želim svima omogućiti zapošljavanje i život dostojan čovjeka

Nisam žalio ni truda ni sredstava da pomognem tamo gdje je potrebno, moja su vrata uvijek bila otvorena, kaže Filipović.

U prostoru tvornice tapeciranog namještaja FinvestCorp d.d. Čabar u Prezidu, prigodnim skupom obilježena je 20. obljetnica tvrtke, rođendan Marijana Filipovića i 60 godina od njegova dolaska u čabarski kraj. Skup je otvorio Željko Erent, predsjednik Uprave korporacije i ujedno gradonačelnik grada Čabra koji je pokušao prikazati značaj Marijana Filipovića kao gospodarstvenika ali i prvoga gradonačelnika Grada Čabra, za ovu sredinu.
– Zahvaljujući Marijanu Filipoviću uspjeli smo sačuvati najveće bogatstvo ovoga kraja a to je naša drvna industrija koju je 1992. godine preuzeo gospodin Filipović i pobrinuo se da opstane i da ovdašnji stanovnici imaju sigurno zaposlenje i osiguranu egzistenciju. Nije žalio ni vremena ni truda tla ostvari svoju viziju a to je stvaranje FinvestCorpa i njegovog brenda kao nositelja razvoja ove sredine. U njegovoj su viziji posebno mjesto imali mladi, kojima je kroz pomaganje školovanja i kreditnim sredstvima omogućio da danas postanu svoji ljudi, a većina njih vratila se u naš kraj i ovdje radi.
Od nekadašnjeg Fonda za stipendiranje deficitarnih kadrova do sadašnje Zaklade, Marijan je svojim sredstvima školovao stotinjak mladih. Uslijedilo je prisjećanje na prosinac 1934. godine kada je u Šipoviku nedaleko Travnika u obitelji Filipović rođeno drugo dijete, sin Marijan, a njegov su život ukratko predstavile dvije novozaposlene djevojke, i same korisnice sredstava Zaklade. Kroz priču o tri samaraška konja upečatljivo je prikazan Filipovićev put od Travnika do čabarskoga kraja, gdje je kao 18-godišnjak stigao 15. kolovoza 1952. godine. Ubrzo je shvatio mentalitet goranskog čovjeka i odmah se uklopio u sredinu kao da joj je odavno pripadao. Prikazan je njegov rad od samih početaka, nabavke osnovnih sredstava i uključivanje u privatno poduzetništvo osnivanjem tvrtke Finvest d.o.o. 1990. godine, da bi potom 1992. godine kupio posrnuli Goranprodukt i postavio ga na kvalitetne temelje. Uslijedila je kupnja brojnih gospodarskih subjekata diljem Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, širio je svoje carstvo na poljoprivredu, trgovinu a potom kupnjom Hotela Njivice 2004, godine prelazi i u turizam. Ulagao je znatna sredstva u kulturne sadržaje na čabarskom području poput kuće Vesel u Prezidu, zavjetne kapelice u Lividragi, a tu je i donacija lovačkih trofeja smještena u dvorcu Zrinskih u Čabru. U ozračju izrečenih riječi i pohvala, slavljenik Marijan Filipovič obraćajući se prisutnima istaknuo je da je njegov moto često bio, a to je i danas: “Pomozimo mladima i zbrinimo starije”, a njegovi konkretni potezi bili su često puta usmjereni u tom pravcu.
– Nikada nisam požalio što sam došao u ovaj prelijepi kraj, među ove dobrodušne i gostoljubive ljude. Kroz protekli skoro cijeli vijek u ovom našem kraju pokušao sam im vratiti tek dio onoga što sam mogao. Želio sam i želim svima omogućiti zapošljavanje i život dostojan čovjeka, spasiti potencijale koje su oni brojnim odricanjima izgradili i vjerujem da sam u tome uspio. Nisam žalio ni truda ni sredstava da pomognem tamo gdje je to bilo potrebno, moja su vrata kao
gradonačelnika, ali i kao poduzetnika, uvijek bila otvorena i moram reći da sam posebno bio zadovoljan kada sam mogao pomoći tamo gdje je to trebalo, rekao je Filipović

(Ž. Malnar, NL)