DSCF2294 (Large)U petak 24. siječnja u Domu kulture u Tršću, premijerno je prikazan dokumentarni film autora Rasima Karalića “Sjećanja na Kampor”. Usprkos vrlo lošim vremenskim uvjetima dvorana doma koji nosi simboličan naziv “12. rujan”, dan koji grad Čabar obilježava kao dana Grada upravo u čast povratka naših žitelja iz koncentracijskih logora II. svjetskog rata , bila je gotovo popunjena.  Uz autora Rasima Karalića svečanosti promocije prisustvovali su gradonačelnik grada Čabra, Kristijan Rajšel, zamjenica gradonačelnica Vesna Kovač, predsjednik Gradskog vijeća Josip Malnar, predsjednik Udruge antifašističkih boraca grada Čabra Miroslav Turk kao i predsjednik mjesnog odbora Tršće Josip Šoštarić.
DSCF2289 (Large)DSCF2300 (Large)DSCF2302 (Large)Nakon uvodnog pozdrava nazočne je pozdravio gradonačelnik grada Čabra, zahvalivši  autoru na vrijednom  uratku. Tom prigodom napomenuo je kako se, na žalost, na području grada Čabra broj stanovnika od 1941. godine nikada nije vratio na istu razinu. Iskazao je zadovoljstvo grada što može  premijerno biti organizatorom djela koje bi trebalo služiti budućim naraštajima kao podsjetnik na nešto što ne smijemo zaboraviti i nešto što se ne bi smjelo ponoviti.
Uslijedilo je obraćanje Slavka Malnara koji je i sam kao dijete iskusio strahote talijanskih logora, nakon čega je učenica Srednje škole “Vladimir Nazor” Čabar predstavila okupljenima prekrasne stihove pjesme Frana Mažuranića pod nazivom “Oni”.
Prije same promocije autor filma Rasim Karalić ukratko je predstavio ideju koja ga je ponukala na stvaranje takvog djela kao i način njene realizacije te zaključio riječima: ” O filmu, o tome što se događalo i ljudima koji su sudjelovali u njemu neću govoriti ja, neka govori sam film.”
Sat i 17 minuta prošlosti vrlo je emocionalno prihvatila publika od koje su neki, kao mala djeca, strahote koncentracijskih logora proživjeli zajedno sa svojim obiteljima. Mnogi koji su tada silom odvedeni, nikada se nisu vratili na svoja izgorjela ognjišta. Svjedočanstva  ljudi s kojima je autor surađivao tijekom snimanja nerijetko su popraćena suzama, gorčinom koja ni nakon 70 godina ne smanjuje strah i patnju koja je preživljena. Vrijeme je izbrisalo mržnju, ali sjećanja su ostala. Zabilježena u pjesmama,  knjigama ili filmu,  vrijedan su povijesni izvor naraštajima koji dolaze iza nas.