Etno zone

KUĆA VESEL

Ako želite zaviriti u prošlost i intimu obiteljskog života naselja Prezid najvjernije ćete to učiniti posjetite li Goransku etno-kuću “Vesel”, spomenik kulture otvoren za javnost 20.09.2003. godine. Kuća je izgrađena 1858. Godine,o čemu svjedoči natpis na glavnoj nosivoj gredi u velikoj sobi. Domaćini su živjeli u njoj sve do 1992. godine. Nalazi se u središtu naselja, dužom stranom okrenuta ulici. Građena je od kamena i drva, četvorokutnog tlocrta, dvostrešnog poluskošenog krovišta pokrivenog crijepom. Nalazi se na kosini tla, te je s ulične strane prizemnica, a s dvorišne niska katnica. Kuća je organizacijski podijeljena na tri nivoa: podrum – kamenih zidova podijeljen u štalu i podrumski prostor za suho lišće, stambeni – kamenih i drvenih zidova te krovište – tavan drvene konstrukcije, primarno u funkciji sjenika.
Prema građevinskim odlikama i prema organizaciji prostora predstavlja tipičnu kuću Gorskog kotara za razdoblje između XVII i XIX stoljeća, dok prema orijentaciji uz glavnu ulicu naselja reprezentira kuću iz pol. XIX stoljeća, kada su se u Prezidu, uz seoske, pojavile i građanske kuće s orijentacijom prema ulici.

KUĆA ŽAGAR

Kuća Žagar nalazi se na kraju naselja Prezid. Građena je od kamena i drva, kvadratnog je tlocrta, polukosog nesimetričnog krova pokrivenog crijepom. Pročeljem je okrenuta prema ulici s kamenim portalom na sredini. Osobitost vanjskog obilježja čini rasvjetno tijelo ” fenjer pričvršćen na kutu kuće. Na zaglavnom kamenu portala urezano je: “A.d. 1848.” Presjek kuće pokazuje tri nivoa (eteže) korištenja: prizemni, prvog kata i potkrovlja. U sva tri nivoa dosljedno je provedena trodijelna podjela prostora, s po jedan odnosno dva pregradna zida. Prema graditeljskim oznakama istaknuti je primjer građanske kuće Prezida i okolice iz pol. XIX st. Prema unutarnjem rasporedu kuća u osnovi ima kontinuitet starijeg tipa – trodijelni propisani raspored prostorija za goransku kuću općenito, ali se gospodarskim napretkom pojedinca taj tip kuće razvio u višeprostornu kuću isključivo stambene i trgovačke namjene.

KUĆA LIPOVAC

Kuća Lipovac nalazi se u jezgri naselja Prezid, orijentirana užom stranom prema ulici. Građena je od kamena (temeljni i dio zidova) i drvene građe (zidovi). Kuća je građena oko 1824. godine ili ranije i predstavlja tipičnu seosku kuću Prezida i okolice u XIII./XIX. stoljeća. Presjek kuće pokazuje tri nivoa (etaže): podrumski s prostorom za stoku i s konobom, stambeni s tri dijela, te tavanski s prostorijom za ostavu sijena. Stambena etaža kuće podijeljena je na tri dijela: ulazni prostor smješten u lijevoj polovici duže strane u kojem se, u njegovom kamenom dijelu, nalazilo ognjište, lijevi dio s drvenim zidovima predstavljao je stambenu prostoriju (hišu), dok je desno od srednjeg dijela smještena soba (hišica). Kuća je građena na kosom terenu te s ulične strane izgleda kao niska katnica s istaknutom strehom krovišta. Na kući se ističu tri mala prozorska otvora na drvenom ožbukanom zidu te ulaz u konobu u podrumskim zidanim prostorijama.

KUĆA OŽBOLT

Kuća Ožbolt nalazi se u Prezidu u jezgri naselja. Građena je od kamena i drva, orijentirana užom stranom (zabatom) prema glavnoj ulici. Poluskošenog je krovišta, pokrivena šindrom (daščicama), koje se jednom stranom nastavlja u natkriven prigrađeni, vanjski drveni hodnik (gang). Građena je na kosom terenu te je s ulične strane visoka prizemnica, dok je s dvorišne strane niska katnica s ulazom u konobu (štalu) u prizemlju. Kuća je organizacijski podijeljena u tri nivoa: podrumski, za stoku i ostavu, stambeni s tri glavna dijela, te tavanski sa sobicom i prostorom za sijeno. Prema organizaciji i orijentaciji u prostoru i prema glavnoj ulici naselja reprezentira stariji tip seoske kuće Prezida i šire okolice iz poč. XIX st. ili ranije.

PALČAVA ŠIŠA

“Palčava šiša” je posjednička kuća rodbine Čop iz 1856. g. Spomenik je kulture na granici Hrvatske i Slovenije. Nalazi se u središtu mjesta Plešce. U kući je predstavljen život bogatog gospodarstva iz sredine 19. stoljeća te život i kultura ljudi iz doline Čabranke. Posjed je još uvijek očuvao staru trgovinu sa originalnom opremom, nadsvođene prostore prizemlja s prezentacijom gostione, a na katu staru kancelariju, salon s bogatom opremom i dekoracijom iz osamdesetih godina 19. stoljeća te spavaće sobe. Pogledati se može i etnografska zbirka, tavan i nadsvođeni podrumi nekadašnje veletrgovine vinom. Kući pripada i gospodarska zgrada, jedina takva u potpunosti kamena zgrada u dolini.

KOVAČNICA URH

Za vrijeme vladavine Zrinskih u 16. stoljeću, u potrazi za željeznom rudačom otvarali su se u Gorskom kotaru rudnici, podizale topionice i kovačnice željeza. U njima se željezo topilo i kovalo na žaru od drvenog ugljena dobivenog od bukovog drva. Ostatci tih kovačnica (vodenica) i danas se mogu vidjeti u čabarskom kraju, a najočuvanija je Urhova kovačnica nedaleko izvora rijeke Čabranke kod Čabra, u kojoj je nekad dan i noć radilo po 10 kovača. Izrađivao se alat za šumske radnike, seljake i obrtnike: sjekire, plenkače, švarbe, klipake, špringarice, krajčarice, rezilnike, tesle, skoble, vagače, klavnice, krvače, motike i drugo.
Pri kovanju željeza starim je kovačima bila najbolji pomagač voda. Otuda još jedna povezanost željeza i drva kroz povijest ovog kraja. Usporedo s povećanim potrebama za drvom, kovači (vodeničari) postajali su i pilanari. Vrlo često pilana i kovačnica gradile su se jedna pored druge, a radile su na pogon istog vodenog kola. Tako je kolo istovremeno pokretalo bat za kovanje, pilu jarmaču ili je pak vodeni mlaz punio kace zrakom upuhujući ga u kovačku vatru.

MALINARIČEVA ŽAGA

Još uvijek je aktivna i žaga, pilana kod Malinarića u Zamostu. Pogon koji je bio izgrađen na Gerovčici nakon povratka starog gospodara iz rada u Americi, još prije prvog svijetskog rata, brižljivo je očuvan i uzdržavan. Preci obitelji Malinarić 1906. godine izgradili su kuću i mlin koji je mljeo sve do 1950. godine, a 1912. godine i pilanu na kojoj je naknadno ugrađena vodena turbina i električni pogon. Prilikom posjeta vlasnik vam može demonstrirati cjelokupan postupak potreban kako biste iz trupca izpilili daske.

SELANČEV MLIN

Obitelj Žagar-”Salanci”, koji su vlasnici ovoga mlina, spominju se u Zamostu već davne 1751. godine. Do dašnjih dana očuvali su svoje mlinske pogone sa tri kamena koji su stoljećima mljeli kukuruz, pšenicu, ječmen i ovas okolnih sela na hrvatskoj i slovenskoj strani doline. Kod njih se još uvijek može dobiti domaće mljeveno brašno. Druga djelatnost koja je postojala u kući bio je otkup koža, a mnogo puta i krzna divljih zvijeri koje su lovili lovci po okolnim šumama. Usporedbe radi, za dva krzna kune lovac je mogao dobiti i jednu cijelu kravu.

ŽAGA, MLIN I KOVAČIJA KOD”JEZIRCA”

Odmah ispod Jezire, krškog izvora potoka koji se slijeva iz kamenih dubina ispod Svete Gore, smijestila se kuća obitelji Kovač, ”Jezirskih”, pored koje još uvijek stoji stari pogon žage sa vodenom turbinom. Turbina je pored žage gonila mlin pa i veliko kovačko kladivo kojeg možete vidjeti u muzeju u Čabru. 1938. godine ista turbina bila je uporabljena i za prvu hidroelektranu u tim krajevima koja je opskrbljivala susjedna sela. Svaka kuća mogla je imati samo po jednu žarulju, a navečer, prije nego što bi pogon prestao raditi, stanovnici su o navedenom bili obaviještavani kratkim prekidima ” žmurcanjem njihovih žarulja.