Pomoć i njega u kući

POMOĆ I NJEGA U KUĆI STARIJIM I NEMOĆNIM OSOBAMA

Sjedište: Čabar, Narodnog oslobođenja 2
Voditelj: Dušan Muhvić

Tel: 051/829-574
Fax: 051/821-137

Radno vrijeme: 07:00 ” 15:00
Prijem stranaka: 07:00 – 15:00

Veliki problem grada Čabra je stanovništvo starije životne dobi. Čak njih 35 posto starije je od 65 godina. Dodamo li tome da su čabarska naselja raštrkana te da se pojedina manja naselja nalaze na teško pristupačnim gorskim predjelima jasno je da je zbrinjavanje starijih i nemoćnih teže nego u drugim sredinama.
Stoga se Grad Čabar 2008.godine, na inicijativu tadašnjeg zamjenika gradonačelnika Željka Erenta, uključio u Program Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, kojim je Grad Čabar preuzeo skrb za 150 korisnika starijih od 65 godina širom čabarskog kraja. Program je, nakon dvomjesečne pripreme, zaživio u kolovozu 2008. godine na veliku radost korisnika koji poručuju da ih je vratio u život.

Svrha Programa je poboljšanje kvalitete življenja osoba starije životne dobi kroz izvaninstitucionalne oblike skrbi.

Cilj Programa je obuhvaćanje većeg broja starijih osoba izvaninstitucionalnim oblicima skrbi u lokalnoj zajednici na području Republike Hrvatske.

Tim koji skrbi o štićenicima čine:
– voditelj Programa
– šest gerontodomaćica
– jedna medicinska sestra
– dva pomoćna radnika

Radnici uključeni u zbrinjavanje prošli su stručno usavršavanje. Tako su gerontodomaćice položile ispit u riječkom Zavodu za javno zdravstvo i stekle certifikat za obavljanje svoga posla. Pomoćni radnici koji uređuju vrtove, kose, liče, cijepaju, donose drva i obavljaju poslove neophodne u goranskom domaćinstvu položili su u riječkoj ustanovi za obrazovanje Educa, ispite za rukovanje radnim strojevima i alatima, kao što su npr. freze, kosilice, motorne pile i slično.

Usluge iz Programa:
– organiziranje prehrane
– kućni poslovi i uređenje okućnice
– osnovna higijena i osnovna zdravstvena skrb
– psihosocijalna podrška
– posredovanje u ostvarivanju raznih prava

Gerontodomaćice zadužene za poslove u kućanstvu, donose lijekove i prave društvo svojim štićenicima. Upravo je druženje i razgovor tim osamljenim ljudima ponekad važniji od poslova koje treba obaviti.

PREGLED OSTVARENIH USLUGA I OBILAZAKA PO GODINAMA

Podaci govore da su u prvih godinu dana radnici zaduženi za provođenje Programa, pružili korisnicima cca 25.000 usluga, a zainteresiranih potencijalnih korisnika sve je više. Iako je po kriterijima Programa predviđena skrb o 150 osoba, trenutačno je na čekanju još 70 osoba te se iskazuje potreba za povećanjem na 200 korisnika i zapošljavanjem još dviju gerontodomaćice.

Kriteriji uključivanja u Program su slijedeći:
– osobe starije od 65 godina
– osobe smanjenih funkcionalnih sposobnosti
– osobe težeg narušenog zdravstvenog stanja
– starije osobe koje žive same
– osobe koje nisu obuhvaćene postojećim oblicima skrbi

Financiranje
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti financira bruto plaće zaposlenih, a Grad Čabar nadoknađuje troškove prijevoza i ostale dodatne materijalne troškove.

Da bi se uvjerili kako pomoć starijim osobama zaista funkcionira, novinarka gđa Jadranka Jurčić, u travnju je 2009. godine obišla nekoliko štićenica u društvu njihovih gerontodomaćica. U nastavku prenosimo izjave nekoliko njih:
– Marije Šimić,
– Ivanke Bušić,
– Danice Klepac, pok.
– Milke Lipovac, pok.

Skrb je u meni otopila led depresije
Gerontodomaćica Ines Ramljak odvela nas je do svoje štićenice Marije Šimić (67) koja živi u Prezidu, u lijepoj obiteljskoj kući. Radosno nas je dočekala nudeći nas kavom, sokovima i slatkišima i nazivajući Ines svojom dobrom vilom. O svom uključenju u Program zbrinjavanja kaže: Moje je iskustvo predivno. Ines je prekrasna osoba i mogu slobodno reći da mi je vratila volju za životom. Nakon smrti supruga s kojim sam bila u braku 43 godine i bolesti sina koji ima dijagnozu PTSP-a život mi se činio besmislenim. Izgubila sam svaku volju za rad i red, potpuno sam se prepustila i zanemarila, kaže Marija i nastavlja: – Kada je Ines ušla u kuću prvo je rekla da će oprati prozore koji gledaju na ulicu da se vidi da je to kuća u kojoj netko živi. Bila sam sumnjičava, ali kada sam ju vidjela kako radi i pokušava mi pomoći i kada sam shvatila da postoji osoba koju zanima kako se osjećam, kakvog sam zdravlja i raspoloženja u meni se počeo topiti led depresije. Uhvatila sam se posla, počela sam se zanimati za svoje okruženje i radovati malim stvarima, a najviše dolasku moje Ines i razgovorima koje vodimo. Danas ju smatram ne samo svojom gerontodomaćicom već i prijateljicom, kaže Marija Šimić, koja je do penzije bila učiteljica razredne nastave.

Vodeći nas do sljedeće štićenice Ines Ramljak ispričala je da ima dvoje djece, da je završila opću gimnaziju i da je bila bez posla te je s radošću prihvatila posao gerontodomaćice: Budući da imam dvije bake i znam koliko je starijim ljudima važno pomoći javila sam se na natječaj za gerontodomaćicu i dobila posao koji me usrećuje. Dobra sam sa svojim štićenicima. Svakoga ih dana obilazim, po potrebi donosim lijekove, uređujem im stanove, brinem o čistoći, ogrjevu i svemu što domaćinstvo treba. Taj je Program uljepšao starost našim sugrađanima, a ujedno omogućio i zapošljavanje, rekla je Ines kucajući na vrata Ivanki Bušić (78), također štićenici iz Prezida.
“Bog blagoslovio pokretače Programa”. Starost Ivanke Bušić također je bila obilježena samoćom dok nije uključena u Program zbrinjavanja starijih osoba. Dva joj sina žive u Ljubljani, a jedan radi u Alžiru. Iako ju posjećuju, zbog udaljenosti, to je prerijetko, a kada su pritisle godine nije više mogla održavati domaćinstvo. Nakon dinamičnog života tijekom kojeg je bila medicinska sestra i brinula o mnogobrojnoj obitelji ostala je usamljena i bespomoćna. Bog blagoslovio ministricu Jadranku Kosor i gospodina Erenta koji su nam omogućili skrb, kaže Ivanka Bušić, a za svoju gerontodomaćicu Ines ima samo riječi hvale: Ona mi je oslonac, a kad mi se pojavi na vratima sunce me ogrije. Njena pojava i njena ophodnja prema meni je prekrasna, kaže Ivanka Bušić, također nas nudeći kavom dobrodošlice i slatkišima.

Pomoć stiže i po nevremenu
U društvu druge gerontodomaćice Marije Kovač, vozimo se uskim šumskim puteljkom visoko u planinu, u mjesto Sokoli, podno Sokolanskih stijena. Krajolik je prekrasan no nama, s gradskog asfalta, čini se riskantnim iako nas Marija uvjerava da je to sasvim dobra cestica. Selo Sokoli ima svega dvanaest ljudi, a jedna od njih je i Danica Klepac (75). Nekada je bila, kako kaže, šilica. U životu se naradila za druge, a sada je došlo vrijeme kada joj je potrebna pomoć. Ona je došla s Programom za zbrinjavanje starijih i gerontodomaćicom Marijom Kovač za koju kaže: Marija mi opere podove, usisa tepihe, pegla veš, obavlja sve domaćinske poslove i obrezuje moje ruže. Velika je pomoć što mi donosi lijekove i umjesto mene čeka u ambulanti, a donosi mi i namirnice iz dućana, priča Danica dok nas, uz pomoć Marije, poslužuje sokovima i kavom. Neki dan snijeg mi je srušio šljivu i ne znam što bih učinila da nisu priskočili radnici iz Programa.

Spas za starije i nemoćne
Dok smo napuštali Sokole počeo je padati gust snijeg, oko nas sve se zabijelilo, a dok smo stigli do Tršća gdje nas je čekala Milka Lipovac (86), u mojim ga je očima već bilo pola metra. Za prosječne ljude Sokoli su ostali odsječeni, za Mariju Kovač i po dubokom snijegu to je radni dan kao i svaki drugi. Milka Lipovac kaže da joj je dolazak gerontodomaćice promijenio život: Živim sa sestrom, no dok je ona radila u Italiji slomila sam ruku i ostala bespomoćna, godinu dana bila sam nepokretna. O meni su brinuli susjedi, a onda je došao spas – moja Marija. Ona o svemu brine. Sada je i sestra tu, ali bez Marije bilo bi teško. I u ovom domu Milka i njena sestra bile su ljubazne domaćice i željele su nas počastiti. Na odlasku sam dobila ”Dorinu”.